Žalosti i radosti svetoga Josipa

Podrijetlo ove pobožnosti seže sve do fra Ivana iz Fana (1469. – 1539.), koji drži da joj je autor sam sveti Josip, koji je dvojici fratara, nakon što ih je spasio od sigurne smrti u brodolomu, rekao:
„Ja sam sveti Josip, časni zaručnik preblažene Majke Božje, i meni ste se utekli... Nedavno sam od neizmjerne Božje blagosti isprosio da će svatko tko svaki dan tijekom jedne godine izmoli sedam Očenaša i sedam Zdravomarija, meditirajući o sedam žalosti koje sam trpio dok sam bio na svijetu, dobiti od Boga svaku milost koja je u skladu s njegovim duhovnim dobrom.”

Ova pobožnost, koju je Crkva odobrila, proširila se pod nazivom „Sedam žalosti i radosti svetoga Josipa”.

Pobožnost započinje molitvom Spomeni se sv. Josipe, koju je prvotno sastavio sv. Bernard iz Clairvauxa u čast Blažene Djevice Marije, a koju je bl. Pio IX. prilagodio štovanju sv. Josipa. Početkom 20. st. poljska redovnica sv. Faustina Kowalska zapisuje u Dnevniku (br. 1203) da je sv. Josip od nje zatražio upravo ovu molitvu kako bi joj pomogao u širenju pobožnosti Božjem Milosrđu.

Svaki od sedam tekstova za razmatranje žalosti i radosti sv. Josipa sastoji se od svetopisamskog teksta koji se odnosi na događaje vezane uz pojedinu žalost i radost sv. Josipa i teksta koji donosi riječi sv. Josipa o tim događajima.

Svako pojedino razmatranje zaključuje se molitvom Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, a pobožnost završava molitvom koju je sastavio don Josip Radić.

Također, vrlo je prikladno moliti ovu pobožnost i kao devetnicu.

00:00 Intro
0:10 Uvodna molitva
0:45 Prva žalost i radost sv. Josipa
3:34 Druga žalost i radost sv. Josipa
7:31 Treća žalost i radost sv. Josipa
9:10 Četvrta žalost i radost sv. Josipa
12:02 Peta žalost i radost sv. Josipa
14:03 Šesta žalost i radost sv. Josipa
16:21 Sedma žalost i radost sv. Josipa
18:31 Završna molitva