filmov
tv
๐๐จ๐ ๐ข๐๐ข๐ฃ๐ ๐๐๐ซ๐จ๐ฃ๐ ๐๐๐ญ๐ซ๐ ๐๐ฤ๐ขฤ๐, ๐๐๐ฉ๐จ๐ฏ๐ฃ๐๐๐ง๐ข๐ค๐ ๐๐๐ฃ๐ฆ๐ขลก๐ญ๐, ๐๐. ๐ฅ๐ข๐ฌ๐ญ๐จ๐ฉ๐๐๐ ๐๐๐๐. ๐ ๐จ๐๐ข๐ง๐
ะะพะบะฐะทะฐัั ะพะฟะธัะฐะฝะธะต
๐๐๐๐๐ ๐๐ฤ๐ฤ๐, Vukovarski ๐๐๐๐๐๐ ๐ข ๐๐๐ฉ๐จ๐ฏ๐ฃ๐๐๐ง๐ขฤ๐, poฤivaj u miru u Boลพjem zagrljaju. ๐๐๐๐๐๐ ๐๐ฤ๐ล ๐๐๐๐ ๐๐๐๐๐๐๐๐๐๐๐. Na danaลกnji dan (02. listopada 1991.) poginuo je Zapovjednik Sajmiลกta i Vukovarski Heroj - Petar Kaฤiฤ. Roฤen je 16. listopada 1947. godine u Splitu. Obitelj se ubrzo nakon Petrovog roฤenja s Braฤa seli u Slavoniju, u Vukovar, toฤnije Borovo naselje
Nakon zavrลกenog srednjoลกkolskog obrazovanja, Petar se nakratko zapoลกljava u Tvornici gume i obuฤe Borovo, ubrzo se ลพeni i 1969. godine raฤa mu se sin Mario. Petar ubrzo odlazi u Njemaฤku i tamo ostaje neลกto viลกe od dvije godine. Nakon povratka iz Njemaฤke ponovo se zapoลกljava u tadaลกnjem Kombinatu Borovo, pogon Gumara, gdje ostaje uposlen do poฤetka ratnih djelovanja.
Godine 1973. godine Petar Kaฤiฤ oลพenio se Irenom roฤenom Kalman, koja mu iste godine, upravo 18. studenoga raฤa kฤer Sandru, a nepune dvije godine kasnije, 23. kolovoza 1975. i blizance, kฤer Silviju i sina Igora.
Ratni nadimak po kojemu mnogi prepoznaju Petra Kaฤiฤa bio je ''Srednji bojler''. Ipak, za one koji to ne znaju, a pitaju se zaลกto baลก takav nadimak, treba pojasniti kako su, ลกaleฤi se na vlastiti raฤun, u vremenu kada se tek organizirala obrana Sajmiลกta, prvi zapovjednik Sajmiลกta Damjan Samardลพiฤ i njegov zamjenik Zlatko ล utkoviฤ, zbog vlastitih stomaka, tako sebe nazvali, odnosno ''Veliki bojler'' i ''Mali bojler''. Preuzimajuฤi zapovjedniลกtvo na tome dijelu bojiลกnice, 15. lipnja 1991. godine, nakon ลกto su Damjan Samardลพiฤ i Zlatko ล utkoviฤ preลกli u Zbor narodne garde na Opatovcu, a u njihovu ฤast, Petar Kaฤiฤ uzima nadimak ''Srednji bojler'', a njegov zamjenik, Miroslav Suฤiฤ โ ''Bojlerฤiฤ''.
28. rujna Petar Kaฤiฤ ranjen je u ruku. Nakon ลกto mu je u vukovarskoj bolnici sanirana prostrijelna rana, Petar Kaฤiฤ nije ลพelio ostati u bolnici pa je upuฤen na oporavak u skloniลกte na Olajnici gdje mu je od sredine rujna boravila obitelj. 2. listopada 1991. godine Petra su posjetili suborci s poloลพaja i donijeli su mu motorolu koju je prethodni dan od njih zatraลพio. Petar, dok je razgovarao sa suborcima, preko motorole ฤuo kako je na njihov poloลพaj zapoฤeo teลพak napad prvo minobacaฤima, a potom pjeลกaลกtvom i tenkovima. Petar je odmah otiลกao sa suborcima na liniju smatrajuฤi kako je njegova prisutnost neophodna upravo tamo gdje je i mjesto zapovjednika.
Petra je pred kraj bitke, preko grudi, presjekao rafal. Njegovi suborci su ga odvezli u vukovarsku bolnicu, doktor Njavro ga je pokuลกao operirati, ali bilo je prekasno. Kada je obitelj stigla u bolnicu, tijelo Petra Kaฤiฤa veฤ je bilo odneลกeno u zgradu Luฤke kapetanije preko puta bolnice, gdje su privremeno odnoลกena tijela poginulih branitelja i civila. Tamo su mu suborci napravili sanduk i na njemu napisali ime. Tijelo Petra Kaฤiฤa odneseno je na tzv. Bolniฤko groblje (neki ga nazivaju i ''ล vapsko'') te tamo sahranjeno, da bi tijekom okupacije bilo premjeลกteno na Novo groblje Dubrava, gdje je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Nakon identifikacije poฤetkom lipnja 1998. godine, posmrtni ostaci Petra Kaฤiฤa, prvog poginulog zapovjednika sa Sajmiลกta, 17. lipnja 1998. godine sahranjeni su na rijeฤkom centralnom groblju Drenova, u istom grobu uz sina Igora, sahranjenog 26. veljaฤe 1997. godine, identificiranog poslije ekshumacije na Ovฤari. Petar Kaฤiฤ, zapovjednik, suprug, otac i brat, kada je poginuo imao je ฤetrdeset i tri godine.
Nakon zavrลกenog srednjoลกkolskog obrazovanja, Petar se nakratko zapoลกljava u Tvornici gume i obuฤe Borovo, ubrzo se ลพeni i 1969. godine raฤa mu se sin Mario. Petar ubrzo odlazi u Njemaฤku i tamo ostaje neลกto viลกe od dvije godine. Nakon povratka iz Njemaฤke ponovo se zapoลกljava u tadaลกnjem Kombinatu Borovo, pogon Gumara, gdje ostaje uposlen do poฤetka ratnih djelovanja.
Godine 1973. godine Petar Kaฤiฤ oลพenio se Irenom roฤenom Kalman, koja mu iste godine, upravo 18. studenoga raฤa kฤer Sandru, a nepune dvije godine kasnije, 23. kolovoza 1975. i blizance, kฤer Silviju i sina Igora.
Ratni nadimak po kojemu mnogi prepoznaju Petra Kaฤiฤa bio je ''Srednji bojler''. Ipak, za one koji to ne znaju, a pitaju se zaลกto baลก takav nadimak, treba pojasniti kako su, ลกaleฤi se na vlastiti raฤun, u vremenu kada se tek organizirala obrana Sajmiลกta, prvi zapovjednik Sajmiลกta Damjan Samardลพiฤ i njegov zamjenik Zlatko ล utkoviฤ, zbog vlastitih stomaka, tako sebe nazvali, odnosno ''Veliki bojler'' i ''Mali bojler''. Preuzimajuฤi zapovjedniลกtvo na tome dijelu bojiลกnice, 15. lipnja 1991. godine, nakon ลกto su Damjan Samardลพiฤ i Zlatko ล utkoviฤ preลกli u Zbor narodne garde na Opatovcu, a u njihovu ฤast, Petar Kaฤiฤ uzima nadimak ''Srednji bojler'', a njegov zamjenik, Miroslav Suฤiฤ โ ''Bojlerฤiฤ''.
28. rujna Petar Kaฤiฤ ranjen je u ruku. Nakon ลกto mu je u vukovarskoj bolnici sanirana prostrijelna rana, Petar Kaฤiฤ nije ลพelio ostati u bolnici pa je upuฤen na oporavak u skloniลกte na Olajnici gdje mu je od sredine rujna boravila obitelj. 2. listopada 1991. godine Petra su posjetili suborci s poloลพaja i donijeli su mu motorolu koju je prethodni dan od njih zatraลพio. Petar, dok je razgovarao sa suborcima, preko motorole ฤuo kako je na njihov poloลพaj zapoฤeo teลพak napad prvo minobacaฤima, a potom pjeลกaลกtvom i tenkovima. Petar je odmah otiลกao sa suborcima na liniju smatrajuฤi kako je njegova prisutnost neophodna upravo tamo gdje je i mjesto zapovjednika.
Petra je pred kraj bitke, preko grudi, presjekao rafal. Njegovi suborci su ga odvezli u vukovarsku bolnicu, doktor Njavro ga je pokuลกao operirati, ali bilo je prekasno. Kada je obitelj stigla u bolnicu, tijelo Petra Kaฤiฤa veฤ je bilo odneลกeno u zgradu Luฤke kapetanije preko puta bolnice, gdje su privremeno odnoลกena tijela poginulih branitelja i civila. Tamo su mu suborci napravili sanduk i na njemu napisali ime. Tijelo Petra Kaฤiฤa odneseno je na tzv. Bolniฤko groblje (neki ga nazivaju i ''ล vapsko'') te tamo sahranjeno, da bi tijekom okupacije bilo premjeลกteno na Novo groblje Dubrava, gdje je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Nakon identifikacije poฤetkom lipnja 1998. godine, posmrtni ostaci Petra Kaฤiฤa, prvog poginulog zapovjednika sa Sajmiลกta, 17. lipnja 1998. godine sahranjeni su na rijeฤkom centralnom groblju Drenova, u istom grobu uz sina Igora, sahranjenog 26. veljaฤe 1997. godine, identificiranog poslije ekshumacije na Ovฤari. Petar Kaฤiฤ, zapovjednik, suprug, otac i brat, kada je poginuo imao je ฤetrdeset i tri godine.