๐๐จ๐ ๐ข๐›๐ข๐ฃ๐š ๐‡๐ž๐ซ๐จ๐ฃ๐š ๐๐ž๐ญ๐ซ๐š ๐Š๐šฤ๐ขฤ‡๐š, ๐™๐š๐ฉ๐จ๐ฏ๐ฃ๐ž๐๐ง๐ข๐ค๐š ๐’๐š๐ฃ๐ฆ๐ขลก๐ญ๐š, ๐ŸŽ๐Ÿ. ๐ฅ๐ข๐ฌ๐ญ๐จ๐ฉ๐š๐๐š ๐Ÿ๐Ÿ—๐Ÿ—๐Ÿ. ๐ ๐จ๐๐ข๐ง๐ž

preview_player
ะŸะพะบะฐะทะฐั‚ัŒ ะพะฟะธัะฐะฝะธะต
๐๐„๐“๐‘๐„ ๐Š๐€ฤŒ๐ˆฤ†๐”, Vukovarski ๐‡๐„๐‘๐Ž๐‰๐” ๐ข ๐™๐š๐ฉ๐จ๐ฏ๐ฃ๐ž๐๐ง๐ขฤ๐ž, poฤivaj u miru u Boลพjem zagrljaju. ๐๐ˆ๐Š๐€๐ƒ๐€ ๐๐„ฤ†๐„ล  ๐๐ˆ๐“๐ˆ ๐™๐€๐๐Ž๐‘๐€๐•๐‹๐‰๐„๐. Na danaลกnji dan (02. listopada 1991.) poginuo je Zapovjednik Sajmiลกta i Vukovarski Heroj - Petar Kaฤiฤ‡. Roฤ‘en je 16. listopada 1947. godine u Splitu. Obitelj se ubrzo nakon Petrovog roฤ‘enja s Braฤa seli u Slavoniju, u Vukovar, toฤnije Borovo naselje
Nakon zavrลกenog srednjoลกkolskog obrazovanja, Petar se nakratko zapoลกljava u Tvornici gume i obuฤ‡e Borovo, ubrzo se ลพeni i 1969. godine raฤ‘a mu se sin Mario. Petar ubrzo odlazi u Njemaฤku i tamo ostaje neลกto viลกe od dvije godine. Nakon povratka iz Njemaฤke ponovo se zapoลกljava u tadaลกnjem Kombinatu Borovo, pogon Gumara, gdje ostaje uposlen do poฤetka ratnih djelovanja.
Godine 1973. godine Petar Kaฤiฤ‡ oลพenio se Irenom roฤ‘enom Kalman, koja mu iste godine, upravo 18. studenoga raฤ‘a kฤ‡er Sandru, a nepune dvije godine kasnije, 23. kolovoza 1975. i blizance, kฤ‡er Silviju i sina Igora.
Ratni nadimak po kojemu mnogi prepoznaju Petra Kaฤiฤ‡a bio je ''Srednji bojler''. Ipak, za one koji to ne znaju, a pitaju se zaลกto baลก takav nadimak, treba pojasniti kako su, ลกaleฤ‡i se na vlastiti raฤun, u vremenu kada se tek organizirala obrana Sajmiลกta, prvi zapovjednik Sajmiลกta Damjan Samardลพiฤ‡ i njegov zamjenik Zlatko ล utkoviฤ‡, zbog vlastitih stomaka, tako sebe nazvali, odnosno ''Veliki bojler'' i ''Mali bojler''. Preuzimajuฤ‡i zapovjedniลกtvo na tome dijelu bojiลกnice, 15. lipnja 1991. godine, nakon ลกto su Damjan Samardลพiฤ‡ i Zlatko ล utkoviฤ‡ preลกli u Zbor narodne garde na Opatovcu, a u njihovu ฤast, Petar Kaฤiฤ‡ uzima nadimak ''Srednji bojler'', a njegov zamjenik, Miroslav Suฤiฤ‡ โ€“ ''Bojlerฤiฤ‡''.
28. rujna Petar Kaฤiฤ‡ ranjen je u ruku. Nakon ลกto mu je u vukovarskoj bolnici sanirana prostrijelna rana, Petar Kaฤiฤ‡ nije ลพelio ostati u bolnici pa je upuฤ‡en na oporavak u skloniลกte na Olajnici gdje mu je od sredine rujna boravila obitelj. 2. listopada 1991. godine Petra su posjetili suborci s poloลพaja i donijeli su mu motorolu koju je prethodni dan od njih zatraลพio. Petar, dok je razgovarao sa suborcima, preko motorole ฤuo kako je na njihov poloลพaj zapoฤeo teลพak napad prvo minobacaฤima, a potom pjeลกaลกtvom i tenkovima. Petar je odmah otiลกao sa suborcima na liniju smatrajuฤ‡i kako je njegova prisutnost neophodna upravo tamo gdje je i mjesto zapovjednika.
Petra je pred kraj bitke, preko grudi, presjekao rafal. Njegovi suborci su ga odvezli u vukovarsku bolnicu, doktor Njavro ga je pokuลกao operirati, ali bilo je prekasno. Kada je obitelj stigla u bolnicu, tijelo Petra Kaฤiฤ‡a veฤ‡ je bilo odneลกeno u zgradu Luฤke kapetanije preko puta bolnice, gdje su privremeno odnoลกena tijela poginulih branitelja i civila. Tamo su mu suborci napravili sanduk i na njemu napisali ime. Tijelo Petra Kaฤiฤ‡a odneseno je na tzv. Bolniฤko groblje (neki ga nazivaju i ''ล vapsko'') te tamo sahranjeno, da bi tijekom okupacije bilo premjeลกteno na Novo groblje Dubrava, gdje je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Nakon identifikacije poฤetkom lipnja 1998. godine, posmrtni ostaci Petra Kaฤiฤ‡a, prvog poginulog zapovjednika sa Sajmiลกta, 17. lipnja 1998. godine sahranjeni su na rijeฤkom centralnom groblju Drenova, u istom grobu uz sina Igora, sahranjenog 26. veljaฤe 1997. godine, identificiranog poslije ekshumacije na Ovฤari. Petar Kaฤiฤ‡, zapovjednik, suprug, otac i brat, kada je poginuo imao je ฤetrdeset i tri godine.
ะ ะตะบะพะผะตะฝะดะฐั†ะธะธ ะฟะพ ั‚ะตะผะต