Dantonova smrt - Stevo Žigon ( Isjecak iz dokumentarnog filma Lipanjska Gibanja)

Stevo Žigon izvodi monolog iz pozorisne predstave "Dantonova smrt" na studentskim demonstracijama 1968. godine u Beogradu. Jedinstven istorijski trenutak u kojem je nestala svaka granica izmedju predstave i stvarnosti.

"Svakako! Revolucionarna vladavina jeste despotizam slobode. Slobode – protiv tiranije. Svi znaci jedne lažne osećajnosti izgledaju mi odavde kao uzdasi što poleću put Engleske ili Austrije.

Ali, ne zadovoljavajući se time da razoružaju mišicu naroda, oni pokušavaju da još i najsvetlije izvore njegove snage otruju porokom. To je najprepredeniji, najopasniji i najgnusniji napad na slobodu. Porok je Kainov žig aristokratizma. U jednoj republici porok nije samo moralni nego i politički zločin. Poročan čovek je politički neprijatelj slobode.

Odmah ćete razumeti moje reči ako pomislite na ljude koji su nekada stanovali u potkrovlju a danas se voze u kočijama i bludniče sa bivšim markizama, kako se zakonodavci narodni razmeću porocima i rasipništvom nekadašnjih dvorana, kako pomalo već usvajaju pravila otmenog ponašanja, sipaju dosetke, oštre i ističu svoj umetnički ukus. Kada gledamo kako se ti mrakizi i grofovi revolucije žene bogatim ženama, priređuju raskošne gozbe, drže poslugu, nose skupocena odela, s pravom, s pravom se možemo upitati – jesu li oni opljačkali narod?

Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima koji su mislili samo kako će opljačkati narod nadajući se da će to pljačkanje ostati nekažnjeno!
Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima kojima je Republika predstavljala spekulaciju, a Revolucija – ZANAT!"

Dantonova smrt (njemački: Dantons Tod) je kazališni komad njemačkog pisca Georga Büchnera, napisan 1834. godine i objavljen 1835. godine. Sastoji se od četiri čina radnjom smještenih u Francusku u doba Revolucije. Naslovni protagonist je Georges Danton, jedan od revolucionarnih vođa koji je, u nastojanju da zaštiti revoluciju od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, pokrenuo Teror, ali je s vremenom shvatio da se on, pod vodstvom njegovog prijatelja Robespierrea, izrodio u besmisleno krvoproliće i izdaju svih revolucionarnih principa, te ga bez uspjeha pokušava zaustaviti, postavši na kraju i sam njegova žrtva. Büchner je djelo napisao kao vatreni zagovornik liberalizma i protivnik konzervativne reakcije koja je dominirala u post-napoleonskoj Vormärz Njemačkoj. U njega je uložio veliki trud kako bi što vjernije rekonstruirao historijske događaje. Dantonova smrt je na kraju, iako uveliko cenzurirana postalo jedino Büchnerovo djelo objavljeno za vrijeme njegovog života. Njegov eksplicitno politički angažman je, međutim, decenijama priječio javno izvođenje, te je premijeru imao tek 1902. godine. Kasniji historičari književnosti su ga prozvali dramom koja je bila ispred svog vremena, odnosno pretečom tzv. dokumentarnog teatra. Danas se smatra jednim od najpopularnijih i najčešće izvođenih dramskih djela njemačke književnosti.

[nirfetskrgic]

"Svakako! Revolucionarna vladavina jeste despotizam slobode. Slobode – protiv tiranije. Svi znaci jedne lažne osećajnosti izgledaju mi odavde kao uzdasi što poleću put Engleske ili Austrije.

Ali, ne zadovoljavajući se time da razoružaju mišicu naroda, oni pokušavaju da još i najsvetlije izvore njegove snage otruju porokom. To je najprepredeniji, najopasniji i najgnusniji napad na slobodu. Porok je Kainov žig aristokratizma. U jednoj republici porok nije samo moralni nego i politički zločin. Poročan čovek je politički neprijatelj slobode.

Odmah ćete razumeti moje reči ako pomislite na ljude koji su nekada stanovali u potkrovlju a danas se voze u kočijama i bludniče sa bivšim markizama, kako se zakonodavci narodni razmeću porocima i rasipništvom nekadašnjih dvorana, kako pomalo već usvajaju pravila otmenog ponašanja, sipaju dosetke, oštre i ističu svoj umetnički ukus. Kada gledamo kako se ti mrakizi i grofovi revolucije žene bogatim ženama, priređuju raskošne gozbe, drže poslugu, nose skupocena odela, s pravom, s pravom se možemo upitati – jesu li oni opljačkali narod?

Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima koji su mislili samo kako će opljačkati narod nadajući se da će to pljačkanje ostati nekažnjeno!
Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima kojima je Republika predstavljala spekulaciju, a Revolucija – ZANAT!"