Mikrofonija - Vumen (Mikrofonija 1998.)

Autobiografija benda „Mikrofonija“ iz 2005.
Bend je nastao početkom 1995. Prva postava bila je Gordan – bubanj, Mario – bas, vokal, Tuna – gitara, prateći vokal. Tako smo funkcionirali negdje do polovice '96., dok se Gordan nije morao vratiti u svoj rodni Split, s obzirom da nije nastavio školovanje u Zagrebu... Mario odlazi na godinu dana u Ameriku, a Tuna u vojsku. Nakon toga odlučili smo se ponovno okupiti i krenuli u potragu za novim bubnjarem. Početkom '98., novi bubnjar, Plajo uzima palice u svoje ruke, da bi nakon nekoliko mjeseci snimili smo prvi demo “Mikrofonija“ na kojem su se nalazile sve do tada napravljene pjesme, a zatim smo počeli raditi nove. Neke od njih, odnosno većina se pojavila na kaseti "Lajv" 2000. godine, s obzirom da nismo imali para za studio. Uskoro Mario odlazi iz benda, te je ponovno uslijedila pauza od kojih godinu dana, a nakon toga u bend, kao novi basista, dolazi Bubić. Svirali smo neko vrijeme, uvježbali se, skupili pare i napokon snimili materijal koji je trebao biti već odavno snimljen. Tako je krajem 2002. nastao album: “Svoga tijela gospodar“. Odsvirali smo dosta koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji, a negdje krajem 2004. došlo je ponovno do sušnog razdoblja, bez koncerata, pa čak i proba, koje je potrajalo oko godinu i pol, bend jednostavno nije funkcionirao. Tada, početkom 2005., u bend dolazi novi basista, Darac. Bend napokon počinje ponovno funkcionirati, nastalo je nekoliko novih pjesama, odsvirali smo dosta koncerata i namjeravamo nastaviti tim putem, snimiti novi materijal, itd...

Tuna, gitarist i pjevač Mikrofonije, preminuo je 16. kolovoza 2009., nakon što mu je iznenada pozlilo.

Antun Krajinović –Tuna (1978.-2009.)

[gitaristroko]

Uz gajbu piva, u paklenoj noći,
čekali smo tebe, kada ćeš doći.
Na livadi smo mirisali cvijeće,
ležali u travi to cijelo veće.

Ta burna noć je ubrzo prošla,
čekali smo tebe, a ti nisi došla.
Ostala je samo gajba nam prazna,
postavljali smo sebi pitanja razna.

Krenuli smo kući uz zvuke gitare,
pjevali smo one pjesme stare.
U tramvajskoj gužvi, u totalnom transu,
pjevamo tebi ovu romansu.

Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!

Šetamo gradom i gledamo ljude,
u gradskoj gužvi kako lude.
Dajemo samo primjedbe glupe,
svakoj ženi gledamo dupe.

Već nam je dosta ovoga grada,
što ćemo sad, gdje ćemo sada.
Možemo samo uz gitarske zvuke,
misliti da smo negdje drugdje.

Al' okrutna stvarnost ne da nam sada,
da zbrišemo negdje iz ovoga grada.
I dok u ruci držimo flašu,
mislimo samo na Vumen našu.

Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!