filmov
tv
Krila zahvalnosti 1: Početak i kraj

Показать описание
Zajednički prolazimo kroz moju knjigu i radnu bilježnicu Krila zahvalnosti.
Svako poslijepodne Emily se odmarala na velikoj ležaljci i uživala u veličanstvenoj prirodi koja je okružuje.
Divila se svježini ruže u cvatu i laticama koje su odbačeno ležale na travi. Sve je imalo neki ležeran smisao i sklad. Nije toliko razmišljala o umornim nogama, već je u mislima svaki dan željela proletjeti kroz barem jedno razdoblje svog dugog života. Terasa je bila skrivena od pogleda s ulice i dovoljno udobna da joj pruži trenutke odvojene od vanjskog nemira i jurnjave. Uzbudljiva i jednako smiješna bila joj je činjenica da je dva mjeseca dijele od devedesetog rođendana. Rođena je pred kraj kolovoza, kad ljeto polako izmiče, a jesen donosi nova uzbuđenja. Upravo tako se i osjećala.
Emily je znala da u tim godinama čovjek može mudro sagledati cijeli život. Sjetila se kako je negdje u jedanaestoj godini pod pritiskom brojnih strepnji iz tko zna kojih razloga, pomislila da sigurno neće doživjeti starost. Time si je zadala još jedan novi strah i iščekivala razvoj događaja. Ponekad je djetinjasto razmišljala da ne bi bilo ni loše umrijeti i jednostavno se riješiti napetosti koju je u trenucima osjećala. No, ozbiljno se brinula za nedovršene obveze koje su joj osmislili i ljude koje bi rastužila. Nikoga nije željela razočarati ili dodatno naljutiti pa je tako spletom okolnosti nekako napustila ideju o preranoj smrti. Ipak, tada nije mogla ni zamisliti kakve zgode će joj život još pripremiti i koliko će uspjeti nadoknaditi bezbrižnost koja joj je toliko nedostajala u djetinjstvu.
Svako poslijepodne Emily se odmarala na velikoj ležaljci i uživala u veličanstvenoj prirodi koja je okružuje.
Divila se svježini ruže u cvatu i laticama koje su odbačeno ležale na travi. Sve je imalo neki ležeran smisao i sklad. Nije toliko razmišljala o umornim nogama, već je u mislima svaki dan željela proletjeti kroz barem jedno razdoblje svog dugog života. Terasa je bila skrivena od pogleda s ulice i dovoljno udobna da joj pruži trenutke odvojene od vanjskog nemira i jurnjave. Uzbudljiva i jednako smiješna bila joj je činjenica da je dva mjeseca dijele od devedesetog rođendana. Rođena je pred kraj kolovoza, kad ljeto polako izmiče, a jesen donosi nova uzbuđenja. Upravo tako se i osjećala.
Emily je znala da u tim godinama čovjek može mudro sagledati cijeli život. Sjetila se kako je negdje u jedanaestoj godini pod pritiskom brojnih strepnji iz tko zna kojih razloga, pomislila da sigurno neće doživjeti starost. Time si je zadala još jedan novi strah i iščekivala razvoj događaja. Ponekad je djetinjasto razmišljala da ne bi bilo ni loše umrijeti i jednostavno se riješiti napetosti koju je u trenucima osjećala. No, ozbiljno se brinula za nedovršene obveze koje su joj osmislili i ljude koje bi rastužila. Nikoga nije željela razočarati ili dodatno naljutiti pa je tako spletom okolnosti nekako napustila ideju o preranoj smrti. Ipak, tada nije mogla ni zamisliti kakve zgode će joj život još pripremiti i koliko će uspjeti nadoknaditi bezbrižnost koja joj je toliko nedostajala u djetinjstvu.
Комментарии