Dubrovački trubaduri - Ljubav Je Bol Na Srcu Mom

Dubrovački trubaduri - Ljubav je bol na srcu mom
Raritet, postavljeno po zelji:)

Upload without commercial interests


A strana
1. Mi smo dečki, kaj pijemo stoječki (Krapina '72) (N. Kalogjera - I. Krajač)
B strana
1. Ljubav je bol na srcu mom (Traditional - Dubrovački Trubaduri)
Izdavač - Jugoton, Zagreb - SY 22137
Godina izdavanja - 1972

Marko Brešković
Razgovarano u Dubrovniku, augusta 2007. godine

Citirat ću mog prijatelja, cijenjenog muzičkog kritičara iz Beograda, Branimira Baneta Loknera, koji je u predgovoru jedne knjige ustvrdio da "ex YU muzička scena obiluje neispisanim knjigama o svom istorijatu". Takav je slučaj i sa legendarnom grupom Dubrovački trubaduri. Ne spominju ih enciklopedijama, o njima nema ništa ni na Internetu. Ostale su nam njihove nezaboravne pjesme i ostala su njihova imena za sjećanje: Đelo Jusić - gitara, mandolina, klavijature, vokal; Luciano Kapurso (Lući) - klarinet, saksofon, vokal; Marko Brešković - bas gitara, vokal; Slobodan Berdović (Bobo) - klavijature, vokal; Ladislav Padjen (Laci) - bubnjevi, vokal i Hamo Hajdarhodžić - gitara. Gore izrečena tvrdnja i daje značaj tekstu razgovora koji slijedi.

B: Moj sagovornik je Marko Brešković, član grupe Dubrovački trubaduri. Za početak razgovora dat će nam muzičku razglednicu Dubrovnika šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Marko Brešković: Taj period koincidira sa vremenom kada su nastali i Dubrovački trubaduri, a nastali su na korjenima romanske, a ne anglo-saksonske muzike (što je bilo uobićajeno u drugim krajevima bivše Jugoslavije). Kada kažem romanske, mislim na Italiju, a tu su bili uticaji izvođača kao što su Peppino Di Capri, Renato Carazone ili Adriano Chellentano... Uglavnom, ta italijanska muzička scena i malo, malo francuska.

B. Da li je bilo uticaja i od strane festivala San Remo?

Marko Brešković: Normalno, i festival San Remo, ali ne sa toliko mnogo uticaja jer je San Remo nudio šlagersku muziku, a mi smo više naginjali ka napolitanskoj muzici. Na tom polju je Renato Carazone pravio najbolje italijanske pjesme. Neke od njegovih pjesama su kvalitetom u rangu sa najboljim napolitanskim pjesmama kao što su pjesme "O sole mio", "Femina" i tako dalje, i tako dalje. Ali u Dubrovniku je i prije Dubrovačkih trubadura postojao jedan dugi korjen zabavne muzike. Ti počeci datiraju od 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća. Vi morate znati da je veliki Vlaho Paljetak napisao "Adio Mare", "Marijana", "Popevke sam slagal", "Fala" i tako dalje. On je Dubrovčanin, u stvari Cavtačanin, ali je djelovao u Dubrovniku (kasnije je bio učitelj na Visu i u Zadru, a svoje velike uspjehe napravio je u Zagrebu). Kao pravi Dubrovčanin, Dalmoš, svake godine je dolazio u Dubrovnik i svirao je u Hotelu Pošta. On je tih 30-tih imao i neke svoje ansamble. Dolazi Drugi svjetski rat i normalno da se već počinje slušati ta anglo-američka muzika, tako da već 50-tih godina u Dubrovniku iz fundusa đaka muzičke škole i nekoliko entuzijasta nastaje big band. Bio je to veliki orkestar koji je radio sa aranžmanima Glenn Millera i tako dalje. Tad nastaje jedan mali vakuum dok se nisu pojavili Dubrovački trubaduri. Svi mi iz tog sastava, Đelo, Marko, Lući i još nekoliko njih, svi smo bili iz istog razreda, tako da je Đelo Jusić neki dan u jednom interviewu rekao da je njegova prva pjesma bila "Himna razredu 6d". Ja se čak sjećam početka i kraja te pjesme, a on je to već zaboravio. Da zaključim, znači, anglo-saksonska muzika nije imala veliki uticaj u Dubrovniku, nego romanska. Znači, Dubrovački trubaduri se stvaraju na tom jednom mediteranskom krugu.

B: Da li su Dubrovački trubaduri odmah startali sa autorskim radom ili ste i vi, poput ostalih iz tog perioda, imali covere (obrade tuđih pjesama)?

Marko Brešković: Jesmo, naravno. Čak je naš prvi snimak cover - "Tutta in roso", pjesma koju je komponovao Marino Marina, poznati italijanski klavirista koji je napisao i pjesmu "Marina". Mario Kinel je napravio prepjev i to je bila prva pjesma koju su 1962. godine Dubrovački trubaduri snimili u studiju Radio Zagreba. Ljudi sa strane, koji su slušali Dubrovačke trubadure, govorili su nam - "Vi to radite izvrsno, ali bi najbolje bilo kada biste radili svoju muziku". Tada je Đelo i počeo sa svojim autorskim radom. Prvi radovi bile su mu obrade poznatih dalmatinskih pjesama u modernijem, cha cha ritmu, u swingu i tako dalje. Radilo se tako dok se nije pojavila pjesma "Oj, djevojko, dušo moja" koju je prvo izveo Predrag Cune Gojković, na nekom festivalu na Šalati, 1963. ili 1964. godine.
...
Nastavak vrlo interesantnog intervjua mozete citati na video response
Dubrovački trubaduri - U ranu zoru
a u cjelosti: