filmov
tv
L Dzuba - Parce slobodnog neba feat. Marina

Показать описание
L Dzuba - Parce slobodnog neba feat. Marina (OFFICIAL HD VIDEO) by VikiG 2012
Directed by: Milica Protic_Viki
Camera: Milica Protic_Viki
Editing and Post Production: Milica Protic_Viki
TEXT:
I prodali bi dusu djavolu
da treba,
rodjene krvi bi se odrekli
i ovog neba.
Govorio je glasno u 4 zida,
sebi u bradu,
trazeci u dusmanima
poslednju nadu.
Njegovi snovi su sruseni,
ali nije kukao,
ne ispustajuci svoju srecu,
za sobom je vukao.
Gazio je gusto trnje,
al i dalje pisao,
nije dao svojim idealima
da izgube smisao.
Oni ga drze, dok zmureci
stoji na krovu,
da ne padne medju zle ljude
koji ga zovu.
Oni ga drze, prikrivajuci
ga u svemu,
on nije bio u pustinji,
nego pustinja u njemu.
U borbi, ko za poslednjom
kriskom hleba,
uspeo je da pronadje parce
slobodnog neba.
Crni oblaci nad njim su tukli,
ali nije se predao,
sreli smo se jednom
kad je stao pred ogledalo.
REF.
Moje su nebo vezali zicom
po mome mozgu crtaju seme
zele jos jednu kopiju svoju
da njome vrate nestalo vreme.
Al' nedam svoje ja ideale
i jescu snove umesto hleba
ja svoju srecu nosim sa sobom
ona je parce slobodnog neba.
Ulice zedne krvi,
oblaci zeljni placa,
staza gustog trnja,
po kojoj bos koracam.
Nebo je tako nisko, rukom da
ga dohvatim,
trazim vrata kosmara, da lepe
snove povratim.
Inspirisani Sekspir, u recima
trazim izlaz,
sliku stvaram kó Da Vinci,
moja su dela Monaliza.
Moja su dela kataklizma, i gvozdena
vrata ruse,
ova pesma je za borce,
i za izgubljene duse.
Ne ja nisam kukavica, vec oni nisu
paznje vredni.
oni tako se hrane, nase krvi
su zedni.
Prvi put cu da pobegnem,
ko zalutalo jedro,
odnece me talasi, tamo gde je
vedro nebo.
I sutra kad me budes sreo, bicu
drugi covek,
po osmehu ces znati da sam
ostvario snove.
A oni sto su me prevarili,
nek im Bog sudi,
za njih leka nema,
jer oni nisu ljudi.
REF.
Moje su nebo vezali zicom
po mome mozgu crtaju seme
zele jos jednu kopiju svoju
da njome vrate nestalo vreme.
Al' nedam svoje ja ideale
i jescu snove umesto hleba
ja svoju srecu nosim sa sobom
ona je parce slobodnog neba.
Ne zivim pod senkom proslosti,
Ne, ja ne bih se s njom dicio.
Na mom nebu se danas pojavila duga
I ugasila svo sivilo.
Ja zelim da verujem u sutra,
da pamtim lepe trenutke,
ovom pesmom pozivam sve moje ljude
da zajedno dignemo ruke.
Directed by: Milica Protic_Viki
Camera: Milica Protic_Viki
Editing and Post Production: Milica Protic_Viki
TEXT:
I prodali bi dusu djavolu
da treba,
rodjene krvi bi se odrekli
i ovog neba.
Govorio je glasno u 4 zida,
sebi u bradu,
trazeci u dusmanima
poslednju nadu.
Njegovi snovi su sruseni,
ali nije kukao,
ne ispustajuci svoju srecu,
za sobom je vukao.
Gazio je gusto trnje,
al i dalje pisao,
nije dao svojim idealima
da izgube smisao.
Oni ga drze, dok zmureci
stoji na krovu,
da ne padne medju zle ljude
koji ga zovu.
Oni ga drze, prikrivajuci
ga u svemu,
on nije bio u pustinji,
nego pustinja u njemu.
U borbi, ko za poslednjom
kriskom hleba,
uspeo je da pronadje parce
slobodnog neba.
Crni oblaci nad njim su tukli,
ali nije se predao,
sreli smo se jednom
kad je stao pred ogledalo.
REF.
Moje su nebo vezali zicom
po mome mozgu crtaju seme
zele jos jednu kopiju svoju
da njome vrate nestalo vreme.
Al' nedam svoje ja ideale
i jescu snove umesto hleba
ja svoju srecu nosim sa sobom
ona je parce slobodnog neba.
Ulice zedne krvi,
oblaci zeljni placa,
staza gustog trnja,
po kojoj bos koracam.
Nebo je tako nisko, rukom da
ga dohvatim,
trazim vrata kosmara, da lepe
snove povratim.
Inspirisani Sekspir, u recima
trazim izlaz,
sliku stvaram kó Da Vinci,
moja su dela Monaliza.
Moja su dela kataklizma, i gvozdena
vrata ruse,
ova pesma je za borce,
i za izgubljene duse.
Ne ja nisam kukavica, vec oni nisu
paznje vredni.
oni tako se hrane, nase krvi
su zedni.
Prvi put cu da pobegnem,
ko zalutalo jedro,
odnece me talasi, tamo gde je
vedro nebo.
I sutra kad me budes sreo, bicu
drugi covek,
po osmehu ces znati da sam
ostvario snove.
A oni sto su me prevarili,
nek im Bog sudi,
za njih leka nema,
jer oni nisu ljudi.
REF.
Moje su nebo vezali zicom
po mome mozgu crtaju seme
zele jos jednu kopiju svoju
da njome vrate nestalo vreme.
Al' nedam svoje ja ideale
i jescu snove umesto hleba
ja svoju srecu nosim sa sobom
ona je parce slobodnog neba.
Ne zivim pod senkom proslosti,
Ne, ja ne bih se s njom dicio.
Na mom nebu se danas pojavila duga
I ugasila svo sivilo.
Ja zelim da verujem u sutra,
da pamtim lepe trenutke,
ovom pesmom pozivam sve moje ljude
da zajedno dignemo ruke.
Комментарии