filmov
tv
Godo - 09. Dunav (Pismo Palom Anđelu) [AL' JE SLEP OVAJ SVET 2015.]

Показать описание
BESPLATAN DOWNLOAD LINK ZA ALBUM:
LYRICS:
REF. 01:
Zašto odnosiš mi anđela?
Koje bolove je tebi sreća nanela?
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?
VERS 01:
Noć prazna je i bolna kao što sam i ja sada
Kada suza oštra poput mača u Dunav sa kišom pada,
Jer sad ostalo je bledo sećanje na bolje vreme
Gde i dalje imam tebe, gde poznavao sam sebe.
Krvnički me boli sama pomisao da ću sam
Koračati kroz svet bez svoje senke svaki dan,
Jer java ubila je san u kom sam bio malo dete
Koje jednako je sivo poput dima cigarete.
Sudbina je kurva, plete prste i gde ne treba,
Pa ti tuga često dođe k'o fizička potreba.
Ne znam da l' je pohlepa il' mi nedostaješ,
Al' plašim se da nestaješ kad sećanje mi postaješ.
Čuv'o si me Anđele, pa sam te izgubio,
Jer ja te nisam čuvao, pa život te je ubio.
Pogledaj nas Anđele, vidi šta smo postali.
Počivaj u Dunavu sa anđelima ostalim...
REF. 02:
Dunave, zašto odnosiš mi anđela?!
Koje bolove je tebi sreća nanela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela?!
Koje bolove je tebi sreća nanela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?!
VERS 02:
Prošlo je već čet'ri godine, ja nikako da dođem,
I dan danas naježim se kada pored mosta prođem -
Uhvati me panika k'o gadna navika na duvan,
Jer se na hladnoću smrti stresem kada vidim Dunav.
Vreme gledam kad me neko na ulici upita za njega,
Ali kazaljke umorno stoje od svega...
Teške poput moga pogleda
Koji se ogleda o tužno lice moga sakatoga srca punog povreda.
Promena i nema, ljudi ostali su isti,
Ukaljanih obraza, iako su im uvek čisti.
Nema čistih savesti, samo mržnje iz zavisti...
Gomila prokletih životinja, ni ne možeš da zamisliš.
Al' gledaj to sa vedre strane, na boljem si mestu,
Došao je kraj tvom testu, prepešačio si cestu...
Ne dozvoli svojim krilima da suzama se natope,
Leti sada Anđele jer dobio si zakrpe...
REF. 02
LYRICS:
REF. 01:
Zašto odnosiš mi anđela?
Koje bolove je tebi sreća nanela?
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?
VERS 01:
Noć prazna je i bolna kao što sam i ja sada
Kada suza oštra poput mača u Dunav sa kišom pada,
Jer sad ostalo je bledo sećanje na bolje vreme
Gde i dalje imam tebe, gde poznavao sam sebe.
Krvnički me boli sama pomisao da ću sam
Koračati kroz svet bez svoje senke svaki dan,
Jer java ubila je san u kom sam bio malo dete
Koje jednako je sivo poput dima cigarete.
Sudbina je kurva, plete prste i gde ne treba,
Pa ti tuga često dođe k'o fizička potreba.
Ne znam da l' je pohlepa il' mi nedostaješ,
Al' plašim se da nestaješ kad sećanje mi postaješ.
Čuv'o si me Anđele, pa sam te izgubio,
Jer ja te nisam čuvao, pa život te je ubio.
Pogledaj nas Anđele, vidi šta smo postali.
Počivaj u Dunavu sa anđelima ostalim...
REF. 02:
Dunave, zašto odnosiš mi anđela?!
Koje bolove je tebi sreća nanela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela?!
Koje bolove je tebi sreća nanela?!
Dunave, zašto odnosiš mi anđela,
I zašto je ta kišna noć baš toliko bolela?!
VERS 02:
Prošlo je već čet'ri godine, ja nikako da dođem,
I dan danas naježim se kada pored mosta prođem -
Uhvati me panika k'o gadna navika na duvan,
Jer se na hladnoću smrti stresem kada vidim Dunav.
Vreme gledam kad me neko na ulici upita za njega,
Ali kazaljke umorno stoje od svega...
Teške poput moga pogleda
Koji se ogleda o tužno lice moga sakatoga srca punog povreda.
Promena i nema, ljudi ostali su isti,
Ukaljanih obraza, iako su im uvek čisti.
Nema čistih savesti, samo mržnje iz zavisti...
Gomila prokletih životinja, ni ne možeš da zamisliš.
Al' gledaj to sa vedre strane, na boljem si mestu,
Došao je kraj tvom testu, prepešačio si cestu...
Ne dozvoli svojim krilima da suzama se natope,
Leti sada Anđele jer dobio si zakrpe...
REF. 02