Životom prožet

Životom prožet

Bile su ptice, jednoga dana
nosile oči, od sviju ljudi
što su ugledav' utihnule sjetom

Jer nedaleko je bilo,
usahnulo polje, od prirode malja
Skromno, siromašno zdanje
A na njemu pjesnik
I svjetlo što u vjetru se valja

Pa poču' pjesnik svjetlo
Veliko i sjajno, da uho mu
Uzčuje još dublje, a duša se napoji
Znamenjima života što ima doći

I pjesnik tada, otvoriv' oči
Od silnog se vjetra zanese
I ovu Istinu, od tada,
za sve vijeke svjedoči