Memorandum Knjaza Danila predstavnicima velikih sila

Knjaz Danilo je maja 1856. godine uputio protestno pismo i memorandum ministrima velikih sila, potpisnicama Pariskog ugovora. Protestnim pismom knjaz Danilo najprije reaguje na izjavu osmanskog predstavnika da Carstvo smatra Crnu Goru svojom provincijom. Knjaz kaže da je ova tvrdnja neodrživa, i da Crna Gora nikada nije bila dio Osmanskog carstva, dok je, s druge strane, polovina Albanije i čitava Hercegovina, kojom sada vladaju Turci, bila u sastavu Crne Gore. Ovim oblastima, objašnjava se u pismu, vladali su knjaževi prethodnici – zetske vojvode, koji su bili nezavisni kneževi Crne Gore.

U Memorandumu koji je istovremeno uputio potpisnicima Pariskog ugovora, knjaz Danilo detaljnije ukazuje na politički i ekonomski položaj Crne Gore i osnovanost njenih zahtjeva, navodeći konkretno što ona traži. Knjaz kaže da se Crna Gora nalazi u teškom položaju, jer više od četiri vijeka vodi borbu za odbranu slobode i nezavisnosti. Ona je izolovana u neplodnim oblastima, što njen opstanak i život čini nemogućim. Sve dok se Crnoj Gori ne ustupe okolne plodne oblasti, i to one za koje je ratovala, njen narod neće prestati da izaziva sukobe, niti će moći da se razvija kao drugi narodi. Kao oblasti kojima je Crna Gora vladala, knjaz Danilo navodi: Grahovo, Župu, Banjane, Pivu, Drobnjak, Kruševicu, Zupce i Vasojeviće do Tare i Lima.

Kada dobiju ove oblasti, Crnogorci će moći da razviju slobodnu trgovinu, izgrade institucije, učvrste političku organizaciju i uspostave dobre odnose sa susjedima. Što se tiče statusa Crne Gore prema Turskoj, knjaz Danilo kaže da je njegova zemlja uvijek bila potpuno nezavisna.

Da se prizna nezavisnost Crne Gore

Na kraju Memoranduma, knjaz iznosi četiri zahtjeva: 1) Da se prizna nezavisnost Crne Gore diplomatskim putem; 2) Da se prošire granice Crne Gore prema Hercegovini i Albaniji; 3) Da se utvrde granice Crne Gore prema Turskoj na način kako je to urađeno prema Austriji; 4) Da se Crnoj Gori ustupi Bar, primorski grad koji se nalazi na njenoj granici. Pismo u kome iznosi zahtjeve za proširenje teritorije, knjaz Danilo je poslao i francuskom caru Napoleonu III.

U pismu francuskom caru knjaz navodi da je Crna Gora sa svih strana opkoljena neprijateljima i da joj je Osmansko carstvo oduzelo njene najplodnije teritorije, bez kojih uz najveće muke preživljava. U takvoj situaciji, Crna Gora stalno strada, a narod postaje sve siromašniji. Da bi se takvo propadanje zaustavilo, kao i da bi se prekinulo stalno ratno stanje na crnogorskim granicama, knjaz Danilo traži od cara Napoleona III da pomogne da se Crnoj Gori vrate okolne plodne zemlje i dodijeli izlaz na more. Tek tada bi se Crnogorci potpuno mogli posvetiti mirnodopskim poslovima i razvoju svoje zemlje, a na granicama Crne Gore zavladao bi mir.

Samostalna akcija knjaza Danila poslije završetka Pariskog kongresa, kao i njegovi pokušaji da uz pomoć francuske vlade započne proces rješavanja “crnogorskog pitanja”, bili su uzrok promjene ruske politike prema Crnoj Gori. Smatrajući da knjaz ovakvim potezima nanosi štetu ruskoj politici na Balkanu, kao i da iznevjerava savezničke dužnosti, ruska vlada zauzela je prema njemu neprijateljski stav...

KNJAZ DANILO

Iz kapitalne monografije akademika Branka Pavićevića, najznačajnijeg crnogorskog modernog istoriografa, o prvom crnogorskom svjetovnom vladaru Danilu I Petroviću, izdvajamo poglavlja u kojima se analiziraju pritisak evropskih sila na Crnu Goru u godinama pred bitku na Grahovcu 1858, okolnosti koje su pratile taj, po Crnogorce, presudni boj i stabilizovanje unutarnjih i spoljnih crnogorskih državnih prilika u postgrahovskom periodu.

Danilo I Petrović Njegoš (Njeguši, 6. juna 1826. — Kotor, 13. avgusta 1860), bio je vladar Knjaževine Crne Gore. Knjaz Danilo I vodio je agresivnu i lukavu politiku prema svojim spoljašnjim i unutrašnjim neprijateljima. Tokom njegove vladavine, Crna Gora je postala sekularna država umjesto teokratije iz vremena vladika. Protiv Osmanskog Carstva je vodio dva rata, a poslije drugog su određene granice između Crne Gore i Osmanskog carstva. Na unutrašnjem planu je reformisao Crnu Goru i slamao plemensku autonomiju. Knjaz Danilo je ubijen u atentatu 1860. koji je u osveti izvršio Todor Kadić iz plemena Bjelopavlića.

#KnjazDanilo #DaniloPetrovic #DaniloIPetrovićNjegoš

[formica]

Da to mu je na kraju došlo glave, jer su se njegovi planovi oštro sukobljavali sa planovima Srbije, zbog čega su iz Srbije organizovali njegovo ubistvo.