filmov
tv
Jedan problem manje (21. 3. 2019.)

Показать описание
Evanđelje: Lk 16,19-31
U ono vrijeme reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."
"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.' Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže mu Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
Komentar Evanđelja: fra Mate Kolak
Glazba: Melinda Dumitrescu
Crtež: Eva Vukina
"Isuse, znam da ti je teško kad gledaš ovaj neskladan i napaćeni svijet. S jedne strane su ljudi koji žive u obilju i žive jednim hedonističkim načinom života, a s druge strane su oni maleni, gladni i goli koji se žele nasititi s onim što pada sa stolova bogataša. Zar nije to tužno?
Novac više ne služi ljudima već ljudi novcu. Novac je nekima postao Bog.
Čovječe, otvori svoje oči i pogledaj koliko Boga ima u ovoj maloj gladnoj dječici! Ona su Isus koji visi s križa i izgovara “žedan sam!“ Zar ga nemaš želju napojiti, nahraniti i odjenuti?! On je tu, živ prisutan u ljudima koji nas okružuju, a mi smo toliko zaokupljeni svojim obavezama i zasljepljeni poslovima da ih ne stignemo uočiti. Trčimo za tim novcem kao da smo besmrtna bića, a već sutra može biti čas kad ćemo doći pred Sud Božji. Pitanje je da li smo spremni otići s Njim kad nas pozove i ostaviti sve ovo materijalno što smo stekli i na što smo se možda navezali. Pitamo li se kad, gdje je naše blago? Zar nije naše srce tamo gdje nam je blago? Je li naše blago skriveno u ovom ispraznom svijetu ili u Nebeskom domu?
Bog neće uzeti u obzir koliko smo privredili već koliko smo dali od onog što smo privredili! Koliko smo iskoristili svoje talente i umnožili ih da bi dali onima koji nemaju. Što to imam, a da nisam primio?! Sve što imam nije moje nego dar od Boga. Talenti koje imam, dar su od Boga. Što mi činimo s našim talentima? Ili ih sebično zakopavamo ili sve ono što zahvaljujući talentima steknemo pripisujemo svojim zaslugama i tako zgrćemo sebi blago na zemlji, a ne na Nebu. Talenti su oruđe pomoću kojeg Bog želi nahraniti gladne i zbrinuti potrebite.
Koliki ljudi na zemlji ne žele čuti riječi patnja ili „daj onome koji nema“, a koliki u paklu bi dali sve da barem još jednom čuju te riječi. Klekni pred Njega, obrati Mu se, On te sluša i svakodnevno ti dolazi u obliku malenih i siromašnih. Nahrani Ga, daj Mu svoje vrijeme, zagrli Ga! Daj ono što si besplatno primio."
Prati nas:
Blagoslovljen budi Bog!
U ono vrijeme reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."
"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.' Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže mu Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
Komentar Evanđelja: fra Mate Kolak
Glazba: Melinda Dumitrescu
Crtež: Eva Vukina
"Isuse, znam da ti je teško kad gledaš ovaj neskladan i napaćeni svijet. S jedne strane su ljudi koji žive u obilju i žive jednim hedonističkim načinom života, a s druge strane su oni maleni, gladni i goli koji se žele nasititi s onim što pada sa stolova bogataša. Zar nije to tužno?
Novac više ne služi ljudima već ljudi novcu. Novac je nekima postao Bog.
Čovječe, otvori svoje oči i pogledaj koliko Boga ima u ovoj maloj gladnoj dječici! Ona su Isus koji visi s križa i izgovara “žedan sam!“ Zar ga nemaš želju napojiti, nahraniti i odjenuti?! On je tu, živ prisutan u ljudima koji nas okružuju, a mi smo toliko zaokupljeni svojim obavezama i zasljepljeni poslovima da ih ne stignemo uočiti. Trčimo za tim novcem kao da smo besmrtna bića, a već sutra može biti čas kad ćemo doći pred Sud Božji. Pitanje je da li smo spremni otići s Njim kad nas pozove i ostaviti sve ovo materijalno što smo stekli i na što smo se možda navezali. Pitamo li se kad, gdje je naše blago? Zar nije naše srce tamo gdje nam je blago? Je li naše blago skriveno u ovom ispraznom svijetu ili u Nebeskom domu?
Bog neće uzeti u obzir koliko smo privredili već koliko smo dali od onog što smo privredili! Koliko smo iskoristili svoje talente i umnožili ih da bi dali onima koji nemaju. Što to imam, a da nisam primio?! Sve što imam nije moje nego dar od Boga. Talenti koje imam, dar su od Boga. Što mi činimo s našim talentima? Ili ih sebično zakopavamo ili sve ono što zahvaljujući talentima steknemo pripisujemo svojim zaslugama i tako zgrćemo sebi blago na zemlji, a ne na Nebu. Talenti su oruđe pomoću kojeg Bog želi nahraniti gladne i zbrinuti potrebite.
Koliki ljudi na zemlji ne žele čuti riječi patnja ili „daj onome koji nema“, a koliki u paklu bi dali sve da barem još jednom čuju te riječi. Klekni pred Njega, obrati Mu se, On te sluša i svakodnevno ti dolazi u obliku malenih i siromašnih. Nahrani Ga, daj Mu svoje vrijeme, zagrli Ga! Daj ono što si besplatno primio."
Prati nas:
Blagoslovljen budi Bog!
Комментарии