Kako Dalje

Proslosti i krize sad ostaju iza,
usko sjediste i trema a ne zbog leta.
Put izabran nema nazad snagom blistam,
strah i ponos ko prvi dan skole djeteta.
Povjerenje prijatelju, kako cu vjerovati?
Vucem taj potez uz iznenadjenje puka.
Zaledjeni smijesak a sta vise cekati!?
Ovaj sustav ubija uz stotine muka.
Sad ostavljam druga i vjernoga psa,
obiteljske vrijednosti jos u sebi nosim.
Otudjen od svega da ostanem sam,
il u Brodu sto tone, da na ulici prosim.
Sam sa sobom kosim se u zeljama
sam sebe, ispunjavam idejama.
Opet bitke vodim sam sa sobom,
a tvoju snagu sada trebam ja..

Kako dalje kako da se postavljam?
Jesam li OK ili me tuga kostala?
Hoce li biti bolje pa da nesto proslavim?
Iza sebe svoj dom sada ostavljam...

Ovaj grad neznam, jezik mi stran.
Pregledavam lica ljudi ko da nekog znam.
Sunce miluje cestu, ipak nisam sam,
random smile na sluske od covjeka koji zna.
Sve slobodni ljudi, balkan izostavljem.
Politicka sranja i govna zaboravljam.
Manje nacionalizma mrznju zapostavljam.
smjerom urbanizma granice postavljam.
Stare granice rusim sto sam pravio,
Misli skrivam vrijeme dok ubijam radom,
u tami sobe dvorca srusenog.
Nista ne boli sutra budim se nadom.
I opet se pojavi svojim osmijehom.
Dok ovo vece pada, da ne bih pao.
Opet ja sam spasen tvojim dodirom,
zavrsit dan bez tebe, nikad nisam znao...