filmov
tv
Tišina Velike srijede – Snaga Isusove ljubavi i oprosta

Показать описание
TUMAČENJE (Teološki osvrt)
U središtu Evanđelja Velike srijede stoji Juda Iškariotski – učenik koji izdaje svoga Učitelja. Njegovo pitanje: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati” razotkriva tragičnu istinu o ljudskom srcu koje mijenja Isusa za nešto prolazno – u ovom slučaju, za trideset srebrnjaka. Izdaja ne dolazi od neprijatelja, već od prijatelja, onoga koji je sjedio za istim stolom.
Isus ne reagira bijesom, nego – ranjivom tišinom i dostojanstvom. On zna da “Sin Čovječji odlazi kako je o njemu pisano”, ali izgovara snažno upozorenje: “Jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” Time ne proklinje Judu, već izražava dubinu tragedije grijeha koji odbija milost.
Velika srijeda nas tako poziva na osobnu odgovornost: svaki put kad biramo grijeh, kompromise, sebičnost ili šutnju pred nepravdom – u nekom smislu postajemo kao Juda.
----------------------
MEDITACIJA (Duhovno razmatranje)
Za stolom Posljednje večere, Isus izgovara riječi koje prolaze kroz srce svakoga od nas: “Jedan će me od vas izdati.” Svi učenici zaprepašteno pitaju: “Da nisam ja, Gospodine?” To je pitanje koje i mi trebamo često postavljati – ne iz tjeskobe, već iz poniznosti i želje za iskrenošću.
Juda pita: “Da nisam ja, učitelju?” – ali ne kaže “Gospodine”, već “učitelju”, kao da se već udaljio od prisnog odnosa. Njegovo pitanje je maska, a Isus odgovara s istinom: “Ti kaza.”
U ovoj sceni ne treba se usmjeriti samo na Judinu izdaju, već i na Isusovu spremnost da i dalje ljubi one koji ga izdaju. On ne prekida zajedništvo. Sjedi s Judom, dopušta mu da umače kruh u istu zdjelu. To je znak nade – sve dok dišemo, vrijeme milosti nije isteklo.
----------------------
MOLITVA (Osobni vapaj Gospodinu)
Gospodine Isuse, u tišini Velike srijede promatram tvoje lice dok sjediš s onima koji te ljube i onima koji te izdaju.
Ne odvajaš se od grešnika. Ne bježiš od boli. Ne razotkrivaš Judu, nego ga promatraš s ljubavlju, daješ mu zadnju priliku da se vrati.
I ja sam često kao Juda. Prodajem tvoju prisutnost za sitne dobitke, za trenutnu sigurnost, za ljudsku pohvalu.
Daj mi srce koje se ne skriva, nego dolazi k tebi, i govori iskreno: “Da nisam ja, Gospodine?” Ne dopusti da ostanem u mraku skrivanja.
Daj da danas, u tišini ove srijede, izaberem Tebe iznova – u poniznosti, u kajanju, u zahvalnosti.
Ostani sa mnom, Gospodine, i kada dođe moja slabost, ti budi moja snaga.
Amen.
U središtu Evanđelja Velike srijede stoji Juda Iškariotski – učenik koji izdaje svoga Učitelja. Njegovo pitanje: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati” razotkriva tragičnu istinu o ljudskom srcu koje mijenja Isusa za nešto prolazno – u ovom slučaju, za trideset srebrnjaka. Izdaja ne dolazi od neprijatelja, već od prijatelja, onoga koji je sjedio za istim stolom.
Isus ne reagira bijesom, nego – ranjivom tišinom i dostojanstvom. On zna da “Sin Čovječji odlazi kako je o njemu pisano”, ali izgovara snažno upozorenje: “Jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” Time ne proklinje Judu, već izražava dubinu tragedije grijeha koji odbija milost.
Velika srijeda nas tako poziva na osobnu odgovornost: svaki put kad biramo grijeh, kompromise, sebičnost ili šutnju pred nepravdom – u nekom smislu postajemo kao Juda.
----------------------
MEDITACIJA (Duhovno razmatranje)
Za stolom Posljednje večere, Isus izgovara riječi koje prolaze kroz srce svakoga od nas: “Jedan će me od vas izdati.” Svi učenici zaprepašteno pitaju: “Da nisam ja, Gospodine?” To je pitanje koje i mi trebamo često postavljati – ne iz tjeskobe, već iz poniznosti i želje za iskrenošću.
Juda pita: “Da nisam ja, učitelju?” – ali ne kaže “Gospodine”, već “učitelju”, kao da se već udaljio od prisnog odnosa. Njegovo pitanje je maska, a Isus odgovara s istinom: “Ti kaza.”
U ovoj sceni ne treba se usmjeriti samo na Judinu izdaju, već i na Isusovu spremnost da i dalje ljubi one koji ga izdaju. On ne prekida zajedništvo. Sjedi s Judom, dopušta mu da umače kruh u istu zdjelu. To je znak nade – sve dok dišemo, vrijeme milosti nije isteklo.
----------------------
MOLITVA (Osobni vapaj Gospodinu)
Gospodine Isuse, u tišini Velike srijede promatram tvoje lice dok sjediš s onima koji te ljube i onima koji te izdaju.
Ne odvajaš se od grešnika. Ne bježiš od boli. Ne razotkrivaš Judu, nego ga promatraš s ljubavlju, daješ mu zadnju priliku da se vrati.
I ja sam često kao Juda. Prodajem tvoju prisutnost za sitne dobitke, za trenutnu sigurnost, za ljudsku pohvalu.
Daj mi srce koje se ne skriva, nego dolazi k tebi, i govori iskreno: “Da nisam ja, Gospodine?” Ne dopusti da ostanem u mraku skrivanja.
Daj da danas, u tišini ove srijede, izaberem Tebe iznova – u poniznosti, u kajanju, u zahvalnosti.
Ostani sa mnom, Gospodine, i kada dođe moja slabost, ti budi moja snaga.
Amen.
Комментарии