filmov
tv
JAD, BIJEDA I ČEMER (Sve Ono Što Ugl. Zovu 'LjUBAV')

Показать описание
- audio/vizualna interpretacija jedne moje ljubavne traume
*p.s. uz gledanje preporučljivo je da pijete pelinkovac gorak kao moj ljubavni život jer tako dobijete full ugođaj
JAD, BIJEDA I ČEMER (Sve Ono Što Uglavnom Zovu "LjUBAV")
...tiho me je gledala onim svojim slabokrvnim pogledom kao da je to bio naš zadnji susret, osjećao sam to... napetost je bila tolika da se mogla sjeći satarom, na komade...
u grudima nemir, u ruci cigara, u glavi svemir... tek poneki treptaj njenih očiju i trzaj lijevog uha odavali su njene prave osjećaje koje ona zapravo nikad nije ni imala... pomislih na najgore duboko u sebi nadajući se kako je ovo sve samo ružan san u kojem cigareta ima tako realan okus...
...ali ne! bila je to stvarnost koja mi je svakom minutom oduzimala godinu života, želje su premašivale očekivanja, a očekivanja su bila prevelika... cigara je polako dogorijevala i znao sam da ću uskoro morati do trafike jer mi je to bila zadnja... razapet između životne odluke i nikotinske navike počeo sam shvaćati kako ubrzo moram nešto poduzeti... zadnji dim mi je uletio u oko... prišao sam joj s desna s namjerom da je zagrlim jer znam da bi i ona to isto željela... KAKAV ZAJEB!!!
...zagrlih je strasno i u trenu se prisjetih svih onih naših lijepih (jbt, kolko riječi sa slovom "h" na kraju) trenutaka koje smo zajedno proživjeli... grčevito se opirala proklinjući svako slovo mog imena... zbunjen njenom reakcijom počeo sam se proispitivati da li sam pogriješio... naravno da jesi idiote, odgovaram samom sebi... trafika se već zatvorila a i kod nje sam po svemu sudeći popušio... žicao sam je cigaru, rekla je da nema (sumnjao sam da laže jer joj se kutija ocrtavala na džepu) i opet tišina, naravno, neugodna...
noć je polako uzimala maha, izgubljen u ljubavi i blagoj nikotinskoj krizi našao sam se na rubu postojanja... pogledao sam ju još jednom, djelovala je čudno, nezainteresirano... bio je to kraj, ovaj put nisam ništa osjećao već mi je ona rekla... ... pitao sam ju još jednom za kraj, da li je ovo kraj?!?? "da, kraj je" odgovorila je, ovaj put još drčnije nego prošli...
glumeći frajera okrenuo sam joj leđa i počeo odlaziti, bol je bila nesavladiva, mislio sam da neću izdržati, a onda se našla ONA! na zemlji sam ugledao pola bačene cigarete i neupadljivim pokretom, glumeći da mi se odvezala tenisica, sam ju pokupio...
odlazeći u nepoznatom pravcu, uživajući u čarima nikotina nekako duboko u sebi sam znao da još nije gotovo...
*p.s. uz gledanje preporučljivo je da pijete pelinkovac gorak kao moj ljubavni život jer tako dobijete full ugođaj
JAD, BIJEDA I ČEMER (Sve Ono Što Uglavnom Zovu "LjUBAV")
...tiho me je gledala onim svojim slabokrvnim pogledom kao da je to bio naš zadnji susret, osjećao sam to... napetost je bila tolika da se mogla sjeći satarom, na komade...
u grudima nemir, u ruci cigara, u glavi svemir... tek poneki treptaj njenih očiju i trzaj lijevog uha odavali su njene prave osjećaje koje ona zapravo nikad nije ni imala... pomislih na najgore duboko u sebi nadajući se kako je ovo sve samo ružan san u kojem cigareta ima tako realan okus...
...ali ne! bila je to stvarnost koja mi je svakom minutom oduzimala godinu života, želje su premašivale očekivanja, a očekivanja su bila prevelika... cigara je polako dogorijevala i znao sam da ću uskoro morati do trafike jer mi je to bila zadnja... razapet između životne odluke i nikotinske navike počeo sam shvaćati kako ubrzo moram nešto poduzeti... zadnji dim mi je uletio u oko... prišao sam joj s desna s namjerom da je zagrlim jer znam da bi i ona to isto željela... KAKAV ZAJEB!!!
...zagrlih je strasno i u trenu se prisjetih svih onih naših lijepih (jbt, kolko riječi sa slovom "h" na kraju) trenutaka koje smo zajedno proživjeli... grčevito se opirala proklinjući svako slovo mog imena... zbunjen njenom reakcijom počeo sam se proispitivati da li sam pogriješio... naravno da jesi idiote, odgovaram samom sebi... trafika se već zatvorila a i kod nje sam po svemu sudeći popušio... žicao sam je cigaru, rekla je da nema (sumnjao sam da laže jer joj se kutija ocrtavala na džepu) i opet tišina, naravno, neugodna...
noć je polako uzimala maha, izgubljen u ljubavi i blagoj nikotinskoj krizi našao sam se na rubu postojanja... pogledao sam ju još jednom, djelovala je čudno, nezainteresirano... bio je to kraj, ovaj put nisam ništa osjećao već mi je ona rekla... ... pitao sam ju još jednom za kraj, da li je ovo kraj?!?? "da, kraj je" odgovorila je, ovaj put još drčnije nego prošli...
glumeći frajera okrenuo sam joj leđa i počeo odlaziti, bol je bila nesavladiva, mislio sam da neću izdržati, a onda se našla ONA! na zemlji sam ugledao pola bačene cigarete i neupadljivim pokretom, glumeći da mi se odvezala tenisica, sam ju pokupio...
odlazeći u nepoznatom pravcu, uživajući u čarima nikotina nekako duboko u sebi sam znao da još nije gotovo...
Комментарии