Prvi zagrebački rendgen 1901. godine

Hrvatska medicinska publicistika često ističe ulogu Bolnice milosrdnih sestara koja veoma rano prihvaća novu rendgensku dijagnostiku. Dobro je poznato da 1901. godine posjeduje prvi rendgenski aparat, da se već dogodine javnosti prezentiraju prvi rendgenogrami te da je u ovoj ustanovi 1924. godine osnovan i prvi samostalni rendgenološki odjel.

U vremenima kada su u nas specijalisti rendgenologije prava rijetkost, Odjel vodi Srećko Hofman, prvi specijalist rendgenolog ove bolnice. Unatoč navedenomu podaci o njemu potpuno su nepoznati. U Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu u fondovima Zemaljske vlade, Odjela za unutarnje poslove, Odsjeka za zdravstvo te u fondu Zbora liječnika pronađena je i istražena dokumentacija o ovom liječniku. Na temelju ovih izvora pokušale smo rasvijetliti i široj javnosti predočiti temeljne podatke njegova života i rada do 1945. godine.

Prve demonstracije medicinskih slučajeva s uporabom rendgenograma u Zagrebu pokazuje 21. listopada 1899. Eduard Šlajmer, kirurg iz Ljubljane. Tom prigodom prezentirane su uglavnom snimke stranih tijela, frakture i luksacija ekstremiteta.

Posebno mjesto u razvoju i primjeni rendgenske dijagnostike svakako pripada Bolnici milosrdnih sestara. Dobro je poznato da su njezine vlasnice, časne sestre sv. Vinka Paulskog, na poticaj T. Wickerhausera i D. Mašeka, pribavile prvi rendgenski aparat za ovu bolnicu 1901. godine. Već sljedeće godine, 26. ožujka, tadašnji voditelj Rendgenskog odjela, a kasnije i očnog dr. K. Hühn prikazuje 11 rendgenograma koji su bili snimljeni u ovoj bolnici
na odjelu T. Wickerhausera. Rendgenološki je atlas za bolnicu 1905. godine nabavio Miroslav Čačković, a iste godine ovaj liječnik objavljuje i rendgenološki prilog sa snimkama krapinskog pračovjeka za Gorjanovićevo djelo: Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien. Čačković je uz
kraće prikaze slučajeva objavio i prvi pregled iz područja rendgenologije naslovljen: O topografiji i funkciji probavnih organa na temelju rentgenološke pretrage, te o lokalizaciji stranih tjelesa u njima. Riječ je o sadržaju koji donosi raspravu o primjeni kontrastne metode u prikazu probavnih organa i njezinu povijest uključujući iskustva predstavnika
bečke škole (Holzknecht, Haudek, Schwarz, Freund), ali i nekih drugih europskih autora. Početak napretka svakako je Riederova kontrastna metoda prikaza probavnoga trakta uporabom bizmutova subnitrata primijenjenoga kao kontrastni obrok. Čačković međutim iznosi prednosti i
nedostatke barijeva sulfata, ali i nekih drugih kontrastnih sredstava, opisanih u tadašnjoj literaturi.

Nova dijagnostika i snažan zaokret u kvaliteti pogleda u ljudsko tijelo doveli su do potrebe usavršavanja i u ovoj mladoj struci. Pioniri rendgenologije isprva su bili kirurzi ili internisti poput M. Čačkovića, I. Hercoga, V. Florschütza i dr. Kasnije ih svojim iskustvima nadopunjuju i liječnici iz
drugih grana medicine, pa i onih kojima ovo područje postupno
postaje specijalnost.
Povijest primjene i razvoja rendgenske dijagnostike dobro je dokumentirana zahvaljujući trudu ponajviše rendgenologa koji su zabilježili najvažnije etape njezina razvitka. Pojedini dijelovi i ličnosti ovog područja iziskuju daljnja istraživanja.
Često se, primjerice, navodi podatak da je prvi samostalni rendgenski odjel (dijagnostika i terapija) osnovan u Bolnici milosrdnih sestara 1924. godine, a vodio ga je do 1945. godine specijalist rendgenolog Srećko Hofman. Pa
ipak, podaci o prvome izobraženom rendgenologu Bolnice milosrdnih sestara ostali su neistraženi i nepoznati široj javnosti.

U Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu u fondu Zemaljske vlade, Odjela za unutarnje poslove, Odsjeka za zdravstvo, kao i fondu Zbora liječnika, pronađena je dokumentacija o Srećku Hofmanu do 1945. godine. Na temelju ovih vrela pokušale smo pridonijeti rasvjetljavanju osnovnih biografskih podataka osobnosti koja je svojim iskustvom oblikovala početke rendgenologije na području Hrvatske.

Srećko Hofman, sin Karla (Dragutina) i Franciske (rođ. Kristan) rođen je 11. travnja 1896. godine u Zagrebu.
Gimnazijsko obrazovanje stekao je u zagrebačkoj Kraljevskoj donjogradskoj gimnaziji položivši ispit zrelosti 28. lipnja 1915. godine. Medicinu je studirao u Pragu gdje je diplomirao 2. listopada 1920. godine. Prijepis diplome i njezine nostrifikacije izdane na Sveučilištu sačuvani su u Hrvatskome državnom arhivu.

Nakon povratka u rodni grad Srećko Hofman radi na unutarnjem odjelu Bolnice milosrdnih sestara do kraja 1920. godine. Iste godine, 21. rujna, vjenčao se u Zagrebu s Laurom rođenom Vinicky, s kojom će imati kćer Vesnu rođenu 2. svibnja 1924. godine.

#zagrebačkimemento #mementošetnjakrozvrijeme