filmov
tv
Stari hrast

Показать описание
Pazarićki hrast star pet vijekova
U okolini Sarajeva nalazi se jedno od najstarijih stabala u Evropi: Pazarićki hrast pet vijekova prkosi i svjedoči.
U Pazariću kod Hadžića raste hrast koji je zbog njegove dobi zaštitila država. Naime naučnici su došli do zaljučka da je star više od 500 godina. Također, ispod stabla, na dubini od nepunog metra, prije 30 godina pronađene su sablje i posude iz turskog perioda.
"Ne znam ko je i kako došao na ideju da se kopa pored hrasta. Moj rahmetli otac mi je pričao da nikada nisu nastavljena istraživanja, mada se predpostavlja da su u njegovom korijenu mogu naći još neki svjedoci vremena" -- kaže Hikmet Kalember i dodaje da je njegova rahmetli majka Ajša najzaslužnija za to što je Pazarički hrast i danas u životu, i što ga je država zaštitila kao stablo od posebnog interesa. Za života nane Ajše u nekoliko navrata je izbjegao motorku ili bagere. Kada bi došli šumari, policajci ili drvosječe, ona bi se ispriječila.
"Samo preko mene mrtve hrast će te otsječi", isprsila se starica pred dvojicom policajaca koji su sedamdesetih godina došli sa nalogom da uklone stablo. Privodili su je i u ondašnju stanicu milicije, prijetli zatvorskom kaznom. Nana je poput hrastovih žila bila jaka, uporna i nepodmitljiva. Neki bogati ljudi, koji su imali pilane prije rata željeli su ovu grdosiju. Plašili su je, ucjenjivali, darivali. Nana Ajša je bila uporna. Nije bilo sile, niti snage, ni novca koji bi je mogli odvojiti od novca. Umrla je 2005. godine a hrast je ostao. A i hrast se tokom rata odužio nani.
"Sačuvao je našu kuću i cijelu porodicu, iako je palo mnogo granata" -- objašnjava nanin sin Hikmet.
U selu su pored nanine kuće granate sijevale na sve strane. Mnoge kuće su uništene i zapaljene. Ajšinu nije zakačio ni geler. Odbranio ju je hrast, koji se nalazi pord kuće. Sve granate završavale su u njegovom stablu. Bez obzira odakle dolazile, sa istoka ili zapada, hrast bi se ispriječio. U selu nam kažu da je lokalno stanovništvo najsigurnije bilo u utrobi hrasta. Naime, u njega može stati oko deset odraslih osoba. To nam je potvrdio i Hikmetov brat Fikro. Djeca i opet kažu da ima mjesta za njih još toliko. Fikro Kalember veli da iako je bilo rečeno da će se oko hrasta urediti parkovna površina i postaviti ploča, to još uvijek nije urađeno. Ni općina ni Kanton još uvijek svoje obaveze nisu izvršili. Hrast međutim, i dalje prkosi i plijeni. Dočekuje i ispraća generacije.
U okolini Sarajeva nalazi se jedno od najstarijih stabala u Evropi: Pazarićki hrast pet vijekova prkosi i svjedoči.
U Pazariću kod Hadžića raste hrast koji je zbog njegove dobi zaštitila država. Naime naučnici su došli do zaljučka da je star više od 500 godina. Također, ispod stabla, na dubini od nepunog metra, prije 30 godina pronađene su sablje i posude iz turskog perioda.
"Ne znam ko je i kako došao na ideju da se kopa pored hrasta. Moj rahmetli otac mi je pričao da nikada nisu nastavljena istraživanja, mada se predpostavlja da su u njegovom korijenu mogu naći još neki svjedoci vremena" -- kaže Hikmet Kalember i dodaje da je njegova rahmetli majka Ajša najzaslužnija za to što je Pazarički hrast i danas u životu, i što ga je država zaštitila kao stablo od posebnog interesa. Za života nane Ajše u nekoliko navrata je izbjegao motorku ili bagere. Kada bi došli šumari, policajci ili drvosječe, ona bi se ispriječila.
"Samo preko mene mrtve hrast će te otsječi", isprsila se starica pred dvojicom policajaca koji su sedamdesetih godina došli sa nalogom da uklone stablo. Privodili su je i u ondašnju stanicu milicije, prijetli zatvorskom kaznom. Nana je poput hrastovih žila bila jaka, uporna i nepodmitljiva. Neki bogati ljudi, koji su imali pilane prije rata željeli su ovu grdosiju. Plašili su je, ucjenjivali, darivali. Nana Ajša je bila uporna. Nije bilo sile, niti snage, ni novca koji bi je mogli odvojiti od novca. Umrla je 2005. godine a hrast je ostao. A i hrast se tokom rata odužio nani.
"Sačuvao je našu kuću i cijelu porodicu, iako je palo mnogo granata" -- objašnjava nanin sin Hikmet.
U selu su pored nanine kuće granate sijevale na sve strane. Mnoge kuće su uništene i zapaljene. Ajšinu nije zakačio ni geler. Odbranio ju je hrast, koji se nalazi pord kuće. Sve granate završavale su u njegovom stablu. Bez obzira odakle dolazile, sa istoka ili zapada, hrast bi se ispriječio. U selu nam kažu da je lokalno stanovništvo najsigurnije bilo u utrobi hrasta. Naime, u njega može stati oko deset odraslih osoba. To nam je potvrdio i Hikmetov brat Fikro. Djeca i opet kažu da ima mjesta za njih još toliko. Fikro Kalember veli da iako je bilo rečeno da će se oko hrasta urediti parkovna površina i postaviti ploča, to još uvijek nije urađeno. Ni općina ni Kanton još uvijek svoje obaveze nisu izvršili. Hrast međutim, i dalje prkosi i plijeni. Dočekuje i ispraća generacije.
Комментарии