filmov
tv
TV kalendar: Pogubljeni Zrinski i Frankopan
Показать описание
POGUBLJENI ZRINSKI I FRANKOPAN (30.04.1671.)
U dva odvojena dvorišta, dva stratišta prekrivena crnim suknom, za dvije glave. I nijedna nije pala od prvog udarca mača.
U Bečkom Novigradu na jutro 30. travnja 1671. nije se dogodila samo dekapitacija dvojice ljudi, njihovih obitelji nego i cijelog hrvatskog kraljevstva s dalekosežnim gospodarskim, društvenim i političkim posljedicama. Sramotni Vašvarski mir koji je Beč potpisao s vjekovnim neprijateljima Osmanlijama bio je povod za urotu koja se u Hrvatskoj zove Zrinsko-frankopanskom, Mađari je zovu po palatinu Weselenyiju, a Austrijanci Urotom magnata. Što se hrvatskih velikaša tiče, sve njihove zasluge, junaštva, obrane nisu vrijedile ništa. Uvrijedili su Veličanstvo komplotirajući s neprijateljem.
Zapovijed je glasila: Uhvatiti Zrinskog živog ili mrtvog!
Turci su tu zaista odigrali maestralno, ne bi li se riješili zrinske pošasti. Petar nije pozorno slušao brata kad je rekao da se može osloniti samo na sebe. I još bitnije: „Veruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku!”.
Petar je još bio u Međimurju kad je kralj proglasio da mu se oduzima banska čast, a imovina konfiscira. Leopold je Zrinskom i Frankapanu obećao pomilovanje, ako se opravdaju, ali to je bila laž. Još su u Beču vjerovali Lobkowitzevoj slatkorječivosti, sve dok nisu sprovedeni u utvrdu Bečki Novigrad i zatvoreni. Suđenje je bilo farsa. Ishod je bio poznat i prije početka. Dan prije smaknuća dopustili su Petru Zrinskom da se vidi s Franom Krstom Frankapanom. Bio im je to prvi i posljednji susret od uhićenja. Uz prisutnost straže morali su govoriti na njemačkom. .
Zatvorila su se gradska vrata, jaka straža okružila je dvorište, došli su suci, svjetina i krvnik. Navodno pijan. Zapovjeđeno je da se bilo kakav politički govor zagluši bubnjevima, ali jedino što je Zrinski, osim molitve rekao, bilo je ispovjedniku kad je pogledao svjetinu: Ovi se sirotani boje više od mene.
Kad je sve bilo gotovo, dva sanduka prekrivena crnim suknom odnijeli su do crkve gdje su ih pokopali. Car, koji je taj dan, prigodno zbog sigurnosti, izbivao iz palače, oprostio im je odsjecanje desnice.
Hrvati su isprva šutjeli. A onda Zrinskog i Frankapana sve glasnije proglašavali svojim mučenicima. Poistovjećujući sudbinu domovine s onom mučenika, jer navik on živi ki zgine pošteno.
Morali su promijeniti „tamnicu” da bi kosti mučenika mogli prenijeti u domovinu.30. travnja 1919. bio je to nezapamćeni događaj. Vraćeni su u sveto tlo oni koji su kako reče Starčević: „ podavljeni samo zato jer su bili bogati i jer su voljeli svoju domovinu i slobodu.”
(autorica teksta: Renata Labaš)
#tvkalendar #hrtarhiva #povijest #hrvatskaradiotelevizija #1671
U dva odvojena dvorišta, dva stratišta prekrivena crnim suknom, za dvije glave. I nijedna nije pala od prvog udarca mača.
U Bečkom Novigradu na jutro 30. travnja 1671. nije se dogodila samo dekapitacija dvojice ljudi, njihovih obitelji nego i cijelog hrvatskog kraljevstva s dalekosežnim gospodarskim, društvenim i političkim posljedicama. Sramotni Vašvarski mir koji je Beč potpisao s vjekovnim neprijateljima Osmanlijama bio je povod za urotu koja se u Hrvatskoj zove Zrinsko-frankopanskom, Mađari je zovu po palatinu Weselenyiju, a Austrijanci Urotom magnata. Što se hrvatskih velikaša tiče, sve njihove zasluge, junaštva, obrane nisu vrijedile ništa. Uvrijedili su Veličanstvo komplotirajući s neprijateljem.
Zapovijed je glasila: Uhvatiti Zrinskog živog ili mrtvog!
Turci su tu zaista odigrali maestralno, ne bi li se riješili zrinske pošasti. Petar nije pozorno slušao brata kad je rekao da se može osloniti samo na sebe. I još bitnije: „Veruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku!”.
Petar je još bio u Međimurju kad je kralj proglasio da mu se oduzima banska čast, a imovina konfiscira. Leopold je Zrinskom i Frankapanu obećao pomilovanje, ako se opravdaju, ali to je bila laž. Još su u Beču vjerovali Lobkowitzevoj slatkorječivosti, sve dok nisu sprovedeni u utvrdu Bečki Novigrad i zatvoreni. Suđenje je bilo farsa. Ishod je bio poznat i prije početka. Dan prije smaknuća dopustili su Petru Zrinskom da se vidi s Franom Krstom Frankapanom. Bio im je to prvi i posljednji susret od uhićenja. Uz prisutnost straže morali su govoriti na njemačkom. .
Zatvorila su se gradska vrata, jaka straža okružila je dvorište, došli su suci, svjetina i krvnik. Navodno pijan. Zapovjeđeno je da se bilo kakav politički govor zagluši bubnjevima, ali jedino što je Zrinski, osim molitve rekao, bilo je ispovjedniku kad je pogledao svjetinu: Ovi se sirotani boje više od mene.
Kad je sve bilo gotovo, dva sanduka prekrivena crnim suknom odnijeli su do crkve gdje su ih pokopali. Car, koji je taj dan, prigodno zbog sigurnosti, izbivao iz palače, oprostio im je odsjecanje desnice.
Hrvati su isprva šutjeli. A onda Zrinskog i Frankapana sve glasnije proglašavali svojim mučenicima. Poistovjećujući sudbinu domovine s onom mučenika, jer navik on živi ki zgine pošteno.
Morali su promijeniti „tamnicu” da bi kosti mučenika mogli prenijeti u domovinu.30. travnja 1919. bio je to nezapamćeni događaj. Vraćeni su u sveto tlo oni koji su kako reče Starčević: „ podavljeni samo zato jer su bili bogati i jer su voljeli svoju domovinu i slobodu.”
(autorica teksta: Renata Labaš)
#tvkalendar #hrtarhiva #povijest #hrvatskaradiotelevizija #1671
Комментарии