Ciglane

Ciglanu je potkraj 19. stoljeća osnovao i izgradio Adolf Müller, uspješni sin iz siromašne židovske obitelji, po kojemu je brijeg ponad jezera, kao i ciglana, dobio ime. Isti onaj Müller po kojemu, napokon, ime nosi i mala dvorana svojedobno najmodernijega zagrebačkog kina Balkan, danas Europa, koje je upravo on dao sagraditi, kao i Helios kino u Frankopanskoj, današnje kazalište Gavella.

Jezera su, dakle, nastala kao glinokopi iz kojih se vadio materijal za proizvodnju opeke. I nakon prestanka rada ciglane početkom devedesetih u famoznim pretvorbama hrvatske divlje tranzicije, do njih nije bilo moguće doći - bila su čuvana, pod paskom zaštitarskih službi ili od samih novih vlasnika ciglane, a navodno je i Ivica Todorić koji će tamo, tik uz ciglanu, sagraditi Super Konzum i veliko parkiralište, imao planove na tom zemljištu.

Ipak, bilo je pokušaja oživljavanja jezera. Sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća jedan je obrtnik, vlasnik trgovine ribolovnim priborom iz Ilice dobio koncesiju na korištenje jezera za sportski ribolov. Uredio je staze oko njega, čak se pobrinuo i za pristup invalidima, jezera poribio šaranom, amurom i somom te je uskoro imao stotinjak ribiča s godišnjim kartama, uz one koji bi plaćali dnevnu ribolovnu kartu. Koncesija ga je stajala nemali novac, 1500 njemačkih maraka mjesečno, i na kraju je, nakon godine dana, morao odustati - što zbog nerentabilnosti, što zbog nesporazuma s novim vlasnicima ciglane.

Šturih se informacija o jezerima može naći i na ribičkim forumima, prije svega na popularnom Pijanom tvoru, pa se tako mogu pročitati poruke kojima se ribiči dogovaraju za ribolov, posljednje iz 2014. Tada se još jezerima nije moglo pristupiti tek tako, iako očito više nisu bila čuvana, pa tako čitamo upute kojima ribiči međusobno razmjenjuju informacije o pristupu kroz rupu u ogradi iz Super Konzuma, a nižu se i popisi ribljih vrsta te doznajemo da se uz veće primjerke spomenutih koje je su došle planskim poribljavanjem koncesionara, u jezerima mogu loviti i crvenperke, sunčanice, cvergli, grgeči... I, naravno, još jedna ribička legenda o somu za koju je neki ronilac na dnu jezera, koje je mjestimično duboko 15-ak metara, pomislio da je potopljeno deb­lo - sve dok deblo, pod rukom znatiželjnika, nije zaplivalo.

Druga velika zanimljivost črnomerečkih Ciglanskih jezera su ostaci njemačkih bunkera iz Drugoga svjetskog rata. Među njima je dobro očuvani bunker 7. SS divizije Princ Eugen, takozvani regelbau B, standardizirana gradnja kakvu su Nijemci gradili posvuda tijekom Drugoga svjetskog rata u svrhu protuzračne obrane. Navodno ih je tu bilo pet, a preostao je, uz ovaj glavni razmjera i razvedenosti na nekih 250 - 300 četvornih metara i impozantno debelih zidova od 1,5 m betona i željeza, još jedan na samome tzv. velikom jezeru koji je za vrijeme američkoga bombardiranja 1945. gotovo potpuno uništen izravnim pogotkom. Ali sportski ribiči, poput jednoga kojega smo prošli tjedan zatekli ondje kako uredno čupa “cvergle” i “japance”, s njega vole loviti manju ribu jednostavnom tehnikom plovkom.

Prvo je jezero manje i jednostavnijeg tlocrta, okruglijeg, nekih 1500 četvornih metara, a drugo, odijeljeno od prvoga uskom i obraštenom pješačkom stazom, malo je veće i zanimljivije - očito je njegova crna voda dublja, a uz njega su još i bunkeri. Ribiči kažu: prvo je pliće, i na njemu je lakše loviti jer je dno relativno čisto, dok ćete u drugome ostaviti hrpu udica i olova zbog čestog zapinjanja o potonule ciglanske vagonete, ostatke bunkera i tko zna što još. Jezera svoga djetinjstva sjeća se i jedan od spomenutih kustošijanskih “kauboja”, Josip Šoltić, koji i danas živi u Kvaternikovoj.

“Imali smo svoj put, znali bismo se spustiti s brijega kroz šikaru do bunkera, koji je za nas klince bio pun tajni. Pronalazili smo tamo razne papire, dokumente i fotografije njemačke vojske, koje smo palili... Bilo bi zanimljivo vidjeti čega je sve tu bilo, što smo sve zapalili. U jezerima se nismo kupali, ali smo se zimi, kad bi se smrznula, znali klizati. Čak sam bio i propao kroz led i došao kući sav mokar i promrzao”, prisjeća se.

Danas su jezera napuštena, devastirana, puna smeća. Svejedno, za ponekog i danas imaju mističnu privlačnost. Nekima su, pak, dodana vrijednost zemljištu na kojem je, prema projektu, bila planirana gradnja luksuznog naselja. A ekolozi upozoravaju: jezera kao i šumu i šikaru oko njih ne smije se dirati, jer i ovako zapuštena tvore jedinstveni ekosustav, u kojem obitavaju brojne vrste ptica i drugih životinja, i svaka će ih ljudska intervencija zauvijek istjerati iz njihova staništa.

#zagrebačkimemento #mementopriča #mementošetnjakrozvrijeme